Zagrebački Romarski put

Zagrebački planinarski križni put u Mariju Bistricu

Zagrebački Romarski put planinarska je i hodočasnička obilaznica od Zagreba do Marije Bistrice i natrag, koju je ustanovilo i održava HPD Stanko Kempny iz Zagreba, a nastala je 2001. godine. Obilaznica ima 14 kontrolnih točaka i moguće ju je obići u dva dana, deset sati hodanja svaki.

Osamnaest planinara Sekcije Sveti Josip Radnik PD Zanatlija Osijek dana 22.10. započelo je s obilaskom Zagrebačkog Romarskog puta. U ranim jutarnjim satima krenuli smo put Zagreba gdje smo stigli oko 11 sati, sa jednim usputnim zaustavljanjem na parkingu kod Broda gdje nas je vodič Saša Pavičić  počastio doručkom – kruh, mast i aleva paprika – njami...

U Zagrebu smo stali kod crkve i samostana Sv. Franje Ksaverskog koja je 1. KT ove obilaznice. U samostanskom parku smješteno je 10 naizmjenično poredanih kapelica u čijim se nišama nalaze brončani reljefi križnog puta i ploče s uklesanim tekstom iz povijesti Hrvata. Nakon kratkog zadržavanja, razgledanja parka i molitve u crkvi, te fotografiranja, krenuli smo prema Mihaljevcu , a zatim Gračanskom cestom sve do predzadnje stanice tramvaja kod koje smo izašli na Leustekovu stazu prema Medvednici. Nakon desetak minuta hodanja kroz naselje, ulazimo u šumu i za kratko vrijeme dolazimo do mjesta „Pri Mariji“, odnosno Marijine slike na drvetu, 2. KT ove obilaznice.

Nastavljamo kroz hladovinu šume prošarane jesenskim bojama, po boljim i lošijim stazama, prateći žuto-bijelu markaciju, pored one planinarske. Usput nailazimo na obilje kestena i sakupljamo ih, veseleći se kako ćemo ih navečer peći u toplini planinarskog doma. Lagano se uspinjemo do Adolfovca, 3. KT na 516m/nm. Adolfovac je nadstrešnica u blizini koje se nalazi spomen ploča zagrebačkom gradonačelniku Adolfu Mošinskom, zaslužnom za izgradnju Sljemenske ceste. Uspinjemo se dalje Leustekovom stazom do šumske ceste koja nas vodi do PD Runolist, gdje ćemo se smjestiti i noćiti. U dom stižemo oko pola četiri, smještamo se u sobe, malo smo se odmorili i osvježili, a kako je do mraka ostalo dosta vremena, uputili smo se prema vrhu Medvednice, Sljemenu, usput razgledali Crveni spust na kome se održava Snježna Kraljica i divili se lijepim pogledima na Zagorje. Otišli još do Tomislavova doma, a zatim se preko Činovničke livade vratili natrag u Runolist. Ondje smo večerali, a nakon večere – pekli kestenje! Neki su i kartali...

Drugi smo se dan nakon doručka oprostili sa ljubaznim domaćinima i krenuli do Sljemenske kapelice Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata, na 975m/nm i 4. KT obilaznice Zagrebački Romarski put.

U deset sati nedjeljom u Kapelici je Sveta misa na koju dolaze planinari i aktivno sudjeluju u njoj molitvom, pjesmom i glazbom. Kapelica je bila puna i bio je poseban doživljaj sudjelovati na ovom Misnom slavlju.

Nakon Svete mise, nastavili smo hodanje grebenom Medvednice do Hunjke, odnosno do raspela na Hunjki, koje je 5. KT obilaznice, a zadnja na ovom našem izletu.

Kako smo imali još dovoljno vremena za kraću planinarsku turu, odlučili smo se spustiti Horvatovim stubama na zagorsku stranu i dalje markacijom prema selu Pile. 500 Horvatovih stuba gradio je Vladimir Horvat, zaljubljenik u Medvednicu, od 1946. do 1953. godine u do tada nepristupačnom dijelu Medvednice koji se odlikuje kraškim reljefom – ponikvama, spiljama i vrtačama.

Nakon zahtjevnog silaska stubama do izletišta Srnec, nastavili smo nizbrdo kroz šumu povremeno opet nailazeći na stabla kestena ispod kojih smo skupljali slatke plodove. Nakon ukupno tri sata hoda, stigli smo do sela Pila  gdje smo se ukrcali u autobus koji nas je odvezao u Mariju Bistricu.

Ružica Petrović 

Fotografije

ZRP_1ZRP_10ZRP_11ZRP_12ZRP_2ZRP_3ZRP_4ZRP_5ZRP_6ZRP_7ZRP_8ZRP_9