Troglav i Šator (Dinara)

   

Troglav i Šator - ponosni sinovi impozantne kraljice Dinare

Opčinjeni grandioznom veličinom i ljepotom Dinare članovi PD-a „Zanatlija“ iz Osijeka odlučili su osvojiti dva najviša vrha ove čarobne planine: Troglav (1913 m) i Veliki Šator (1872). Planina Troglav je granično područje između Bosne i Dalmacije te poveznica između Dinare i Kamešnice. Kao masiv dugačka je 30, a široka 10 km. Udaljena je svega 2 km od Hrvatske granice i 22 km od naselja Uništa. 

Samo ime Troglav zahvaljuje svom obliku. Tri su međusobno povezana vrha: Mali 1661 m, Srednji 1790 m i Veliki 1913 m. Stoga smo ovaj vikend odlučili uživati u prekrasanim vidicima s najviših vrhova Dinare u našoj susjednoj Bosni i Hercegovini.

U petak 24. lipnja krećemo u 14.00 sati te dolazimo u ŠRK Kamešnica u kasnim satima. Tamo nas dočekuje domaćin Željko Puđa, poznat po svojoj tradicionalnoj livanjskoj ljubaznosti koji se pobrinuo da nas za večeru dočekaju tople pite. Nakon večere noćimo u novouređenim sobicama. Ujutro se budimo u 4 sata da bi uspon krenuo što ranije kako bi izbjegli vrućinu, a i spustili se prije najavljenog nevremena.

Naše avanture su započele već u Sajkovićima na granici između općine Grahovo i općine Livno gdje je službeno započeo naš uspon na Troglav. Tamo nas je dočekao kamion koji nas je prevezao makadamskom cestom do parkirališta na Sajkovačkoj dragi (1227 mnm) odakle započinje pješački planinarski uspon na Troglav. Vožnja je bila avanturistička. U 45 minuta vožnje okrijepila nas je sva usputna rosa s drveća kroz koje smo se probijali uskom makadamskom cestom tako da smo morali odijenuti u startu svoje kabanice. Padale su po nama odlomljene grane, lišće, skakavci i ostali šumski stanovnici. Nakon nezaboravne vožnje svi čitavi dolazimo na ishodišnu točku od koje započinju naši prvi koraci prema najvišem vrhu Dinare.

Naš ljubazni domaćin Željko prije pohoda upoznaje nas sa stazom kojom ćemo se kretati. Imali smo sreće što smo imali tako stručnog vodiča koji poznaje put do najmanjih detalja. Započinjemo uspon po dobro markiranoj šumskoj planinarskoj stazi, koja se postupno uspinje.
Nakon deset minuta hoda izlazimo iz šumske staze na šumsku vlaku, koja nas nakon pet minuta dovodi do križanja putova. Lijevo staza vodi po lakšem, ali dužem usponu, dok ravno ili poludesno je staza kraća, ali uspon je teži i zahtjevniji. Ova staza nosi dva naziva: „Mary i Alpinistička staza“.
Naš je vodič za nas pripremio pravo iznenađenje budući da nam je za uspon odabrao upravo teži put. Tako smo se zaputili stazom Mary ili Alpinističkom stazom a nismo niti slutili kakve strmine i iskušenja će vrlo brzo uslijediti.
Od ovog raskrižja nastavljamo strmim usponom po šumskoj vlaki. Nakon pola sata hoda izlazimo iz šumske vlake na šumski planinarski put. Staza nas dalje vodi kroz Sajkovačko ždrilo, nakratko polegnuta, a potom se vrlo strmo uzdiže do vidikovca. Izlaskom na vidikovac očarava pogled na Troglav koji se smjelo uzdigao pokazujući svoju grandioznost i raskoš strmih kamenih padina, izazovnog sipara, visokih i okomitih nepristupačnih stijena. Pružaju nam se pogledi na Veliko i Malo ždrilo te nekoliko bezimenih vrhova, kao i na Livanjsko polje. Nastavljamo put prema našem cilju. Napuštamo gornji šumski pojas i ulazimo u područje klekovine i golog kamenjara. Granje grebe za ruke i noge, preskačemo srušene i polegnute grane. Potrebna je snaga i pozornost. Uspinjemo se potom po vrlo strmom i otvorenom dijelu staze po rasutom kamenju sve do izlaska na glavni greben otkuda započinje još jedan u nizu strmih uspona.
Staza vodi visoko preko kamenjara. Izlaskom na glavni greben nadzire se geodetski stup na vrhu Troglava. Ovdje planina mijenja svoj izgled poput neke zvijeri koja se pretvara u ljepoticu. Od šumovite, strme i kamenite padine prelazi u blagu, cvjetnu, valovitu travnatu visoravan. Upravo taj kontrast ljepota daje Troglavu posebnost i šarm.
Nastavljamo po travnatom grebenu okupanom beskrajnim svodom maslačaka. Dolazimo do raskrižja putova: ravno, za vrh Troglava, a desno za Veliku Duvjakušu.
Budući da je bio Dan Državnosti na Velikoj je Duvjakuši bilo okupljanje planinara. Mahnuli smo im na pozdrav.
Na sam vrh Troglava stižemo u 11 sati. Sve te opasnosti koje su nas budno pratile ovim strmim usponom nadoknadio je neprocjenjiv pogled s vrha koji je ispunio je sva naša čula. Taj osjećaj nikad nećemo zaboraviti. Osvojio nas je toplinom života koju ćemo zauvijek nositi u sebi sa snažnim porivom vraćanja. Zbog svoje visine s vrha se pružaju nezaboravni i prekrasni vidici u svim smjerovima. Imali smo sreće što je dan sunčan pa se činilo kako je sve na dohvat ruke. Jasno se vidi Dinara, Promina, Kijevski bat, Cetinsko i Livanjsko polje, jezero Peruča, Kamešnica i mnogi drugi čarobni vrhovi. I nepoznati vrhovi uz obronke sipara i travnatih zaravni izgledaju čarobno i romantično. 

Nakon sat odmora i uživanja na vrhu u prelijepom pogledu, nakon što su se svi skupili i napunili nekom posebnom energijom zaprijetili su nam sivi oblaci. Oštro je prijetio i vjetar s Dinare koji nam je dao doznanja da je krajnje vrijeme za spust.
Uslijedio je spust po lakšoj  stazi čime zatvaramo kružnu turu. Spust započinjemo po hrptu do križanja putova: lijevo za Gubin i ravno ili polu desno za Vrdovo. Nakon ovog križanja početak spusta je vrlo strm.
Sve što se spuštamo niže sve je manje kamenja i postupno ulazimo u travnati dio staze, koja nas dovodi do livade prepune cvijeća čiji je svod okupan šarenilom najraznolikijeg cvijeća. Po završetku strmog uspona pravimo manju pauzu uz odmor, a nakon toga nastavljamo spust po stazi koja nas vodi kroz gustu bukovu šumu. 
   
Ubrzo dolazimo do dijela staze s kojeg smo krenuli te nas dočekuje naš adrenalinski kamiončić. Vrijeme nas je poslužilo do tada a ulaskom u kamion započelo je grmljavinsko nevrijeme koje nam je priredilo pravu adrenalinsku vožnju dinarskim serpentinama. Zajedno smo bili jači i od oluje. Naš je smijeh nadjačao i najače gromove. Ništa nam nije moglo ovaj dan pokvarit. U autobus ulazimo mokri kao miševi, ali prepuni utisaka s najvišeg vrha Dinare. Na odlasku gledamo gdje smo bili i divimo se sami sebi na ostvarenom usponu. Naše je srce veliko kao Troglav.
     

Sutradan je u planu bio odlazak na Veliki Šator. Na naše zadovoljstvo naš mini bus probio se do Šatorskog jezera na oko 1500 mnm. Nakon obiteljske fotografije krenuli smo na uspon koji je bio opuštajući. Kroz livade prepune najljepšeg cvijeća, pa kroz klekovinu ubrzo dolazimo do Velikog Šatora (1872 m). Ne ostajemo predugo jel je dug put prema domovima. Nakon kraće pauze i obiteljske fotografije spremamo u naše pretince sjećanja najljepše poglede na okolna zelena brda te se spuštamo do Šatorskog jezera. 

Neki od nas su imali sreće i vremena pokvasiti nogice u tom modrozelenom dragulju s kristalno čistom vodom. Nisam imala prilike još nikad ohladiti noge u jezeru na 1500 mnm pa mi je to bilo posebno iskustvo. Očarani predivnim pejzažima i preplavljeni tisućama dojmova sjedamo u naš autobus i lagano nakon skoro 12 sati vožnje iscrpljeni dolazimo u Osijek.
Bio je ovo jedan od ljepših ali i zahtjevnijih izleta. Pamtit ću ga po vrlo strmoj stazi Mery koju smo po završenom usponu prozvali „bloody Mery“. Iako je bila zahtjevna i vrlo strma vrijedila je svake kapi znoja, a mi smo ponosni što smo ostvarili naš cilj za koji smo iskoristili svaki svoj atom snage.

Najljepša hvala organizatoru ovog izleta, Mirjani Špehar koja je svaki trenutak savjesno i odgovorno brinula o svojim sudionicima. Hvala domaćinu Željku Puđi koji nam je otvorio dušu ove predivne planine. Hvala svim sudionicima na energiji, hrabrosti i odvažnosti koju su pokazali na ovom nezaboravnom izletu.

Vaša planinarka Valentina Bušić

Fotografije

14101112131415166789