SPP - Novo Zvečevo-Međa

Nakon dugotrajnog kišnog razdoblja konačno jedan stabilan dan bez kiše. Vrijeme je da obrišem prašinu sa svojih gojzerica i konačno ih izvedem u šetnjicu i to onu pravu „ spp-ovsku“. Po planu je na redu bila 15. dionica drugog ciklusa etapnog obilaska SPP-a: Cassablanca - Ljutoč – Međa.

U 6.30 h uslijedio je polazak te potom standardna predviđena pauza za burek i kavicu u Našicama gdje nam se priključuju zaljubljenici u prirodu iz Našica, Belišća, Županje i Virovitice. Uvijek sam sretna i zadovoljna kad ugledam i neka nova lica koja imaju volju i želju pridružit nam se na ovim hodačkim dionicama. Čestitam im na tome te im želim da ostanu dosljedni u obilasku našeg Slavonskog planinarskog puta.

Nakon pauze zaustavili smo se u blizini Voćina kako bi obišli Geo park Rupnicu. Rupnica je još 1948. godine proglašena prvim geološkim spomenikom prirode u Hrvatskoj. Radi se o vulkanskoj stijeni čiji su stupovi nastali kao posljedica stvaranja pukotinskih sustava pri hlađenju magme na prolazu prema površini Zemlje. Na samom lokalitetu obišli smo kraću poučnu stazu uz koju su postavljene poučne table te smo saznali više o zanimljivostima Rupnice.

Nakon obilaska Geo parka uputili smo se prema kafiću Casablanca u Novom Zvečevu koji je bio početna točka našeg današnjeg obilaska. Oko 10 sati krenuli smo na današnju jesensku dionicu. Pratilo nas je dobro raspoloženje, a i vrijeme nam se smiješilo.

Bio je predivan jesenji dan. U jesen kada su dani tmurni i kišoviti, planine pružaju poseban ugođaj svojim šarenilom boja. Mnogi kažu da je jesen najljepše godišnje doba. Ipak, da bi doživljaj bio potpun, jesen na planini treba „doživjeti". Posvuda se osjećao dah jeseni. Vjetar se poigravao opalim lišćem te se ispod svakog našeg koraka prostirao šareni sag koji je šuškao pod našim nogama. Samo zaljubljenici u prirodu poput nas planinara, vidimo tu ljepotu i draž šume te osjećamo tu čaroliju boja. Raskošna ljepota slavonskih planina spremila je u naše pretince sjećanja svo blago jesenjih pejzaža:gustu jesenju maglu, bakrene i zlatne krošnje drveća, crvene plodove šipka. Bila je to posebna dionica u kojoj smo pet sati gledali, mirisali, kušali, proučavali i doživljavali jesen.

U ugodnom društvu dragih ljudi, članova PD Zanatlija i HPD Bršljan-Jankovca, vrijeme brzo proleti pa je tako i ovih 14 km prošlo da nismo gotovo niti primijetili.

Po završetku hodačke ture izlet smo oplemenili posjetom tradicionalne jesenske kestenijade u Voćinu gdje smo s užitkom gledali kako se kesteni peku i strpljivo čekali na red za svoju mjericu. Zbog slasnog kestenja neki su čekali i više puta. I tako smo uz miris kestenja koji se širio čak i u autobusu ispratili još jedan u nizu jesenskih izleta koji je ostavio u nama najljepše dojmove.

Zahvaljujem svim organizatorima i vodičima na vođenju, druženju, strpljivosti i pomoći u ostvarenju ovog lijepog i uspješnog izleta i želim si još pregršt upravo takvih jesenskih.

Do idućeg druženja svim sudionicima jedan topli planinarski pozdrav!

Valentina Bušić

Fotografije

1-PA1803021-PA1803071-PA1803091-PA1803121-PA1803201-PA1803231-PA180339