Vlašić 2015.g.

PUTEM SIRA PA SVE DO VRHA

Kroz proplanke i šumarke, bajkovitih ledina gdje je miris svježeg sira pomiješan s planinskim zrakom i zvuci zvonaca obješenih oko vrata ovaca i krava, pa sve do vrha s kojeg se za čistog vremena vidi i Jadransko more.
Vlašić, jedna od najotvorenijih planina, nalik na ogromnu tvrđavu sa svojim Paklarskim stijenama, prirodne ljepote i bogatog kulturno – povijesnog nasljeđa i klimatskih uvjeta privlačnih za sve, cijele godine.
Uz gorštake i nomade 21. stoljeća uživali smo i mi u ljepotama netaknute prirode u potpunom odmoru od stresa uobičajene svakodnevice.
Bila je to do sada najveća pohodnja jednog društva na Galici, u PD „Paklarske stijene“ i gledah knjigu upisa gdje popunismo pedeset jedno mjesto. Mislim da smo i sebe i njih iznenadili brojnošću.
To je još dom u izgradnji, ali i sad se vidi ljubav i predanost koja se ulaže u njega. Nije bilo baš za sve mjesta u domu, malo smo se i po vikendicama raštrkali, ali to nije pokvarilo ugođaj i zadovoljstvo.
Nedjeljno vrijeme je malo pokvarilo seniorima vidike s Paljenika (1943m/nv), a onemogućilo da se obiđe Vlaška Gromila, te „Duminama“ da dođu do PD Devečani, ali popodnevni vrhunski grah i razvedravanje je uveliko popravilo dojam pogleda s vidikovca, kapelice na Galici. Da ne spominjemo i ona naknadno dogovorena janjetina s ražnja.
Nekako, brzo vrijeme prođe, ali to je uvijek tako kad ti je lijepo pa ni ne razmišljaš da je vrijeme za povratak. Iskoristili smo još malo vremena za obilazak Travnika i za sve ono što se na brzinu pogledati može, a da se ne izbjegnu ćevapi i kahva na mjestu koje daje onu potrebnu “ljenost“.
Naravno, to je s nama planinarima uvijek tako da ima vremena i za prilagodbu, pa ubacismo za kraj i teletinu ispod peke.

Tatjana Glumac-Stanković

Pogled iz pera Ružice Petrović:

Trodnevni izlet na Vlašić

Produženi vikend povodom praznika antifašističke borbe bio je planiran za naš izlet na Vlašić – Paklarevo, Paklarske stijene, Galica i planinarski dom Paklarske stijene na Galici, vrh Vlašića Paljenik, planinarski dom Devečani, Babanovac i Travnik.
Bio je ovo zajednički izlet više sekcija Zanatlije: viskokogorske, seniorske, Sveti Josip Radnik, a bilo je i četvero djece naših članova koji su članovi dječje sekcije Dumine – ukupno 51 planinar.

Kako smo i planirali, krenuli smo malo iza šest sati sa parkinga kod BILLE na Sjenjaku i nakon šest sati ugodne vožnje, dva granična prijelaza i dva zaustavljanja radi kojekakvih potreba stigli smo u Travnik. U Novoj Biloj dočekao nas je naš vodič Vlado iz planinarskog društva Vlašić iz Travnika. Nakon pauze za ručak (naravno čevapi), nastavili smo do slikovitog  sela Paklareva podno impozantnih Paklarskih stijena, gdje nas je dočekao i naš drugi vodič i domaćin Mijo Valjan iz planinarskog društva Paklarske stijene.
Veći dio ekipe obuo je gojzerice i krenuo na hodačku turu od Paklareva do planinarskog doma Paklarske stijene na Galici, dok je nekolicina odraslih i djece do doma otišla autobusom. Nakon, oko dva sata penjanja po lijepoj, ali zahtjevnoj stazi stigli smo na plato Galice i do planinarskog doma Paklarske stijene, gdje nas je dočekao domar i predsjednik društva Marko Bokulić Boto i ostali članovi ovog planinarskog društva. Priredili su nam ukusnu zakusku: tradicionalne pite iz ovog kraja i razne suhomesnate delicije, a zatim smo nastavili druženje uz pjesmu i  ples (nećemo vam reći do koje doba...).

Planinarski dom Paklarske stijene na Galici je novi dom, izgrađen snagom volje, teškim radom i odricanjem vrijednih ljudi sela Pakareva i jedan je od najljepših i najuređenijih domova u kojima smo boravili. Trenutni kapacitet doma je 27 kreveta, no u skoroj budućnosti biti će ih 60. Na platou Galice, oko doma nalazi se dvadesetak vikendica čiji su vlasnici uglavnom stanovnici Paklareva i Ovčareva (dio nas je bio smješten u dvije od njih).
Ljepotu Galice možete vidjeti na slikama u prilogu, ali ni one ne mogu u potpunosti dočarati idilu koja ondje vlada – ljepotu i sklad prirode, prekrasne poglede na stijene i pašnjake Vlašića sa stadima ovaca u bližoj i daljoj okolici, pogled na Lašvansku dolinu i njena raštrkana seoca po obroncima susjednih brda, pogled na masive Vranice i drugih bosanskih divova u daljini, pogled na modro nebo ili maglu i oblake što se valjaju preko stijena, livade prepune svakojakog bilja i cvijeća, zanosno mirisnog i većinom ljekovitog, šume crnogorice koje zrak ispunjavaju svojim eteričnim smolama...

No, drugi smo dan od svega toga vidjeli jedino oblake koji su obavili Vlašić i stvorili vlažnu gustu maglu kroz koju smo se pod vodstvom još jednog našeg vodiča, Željka, probijali prema vrhu Vlašića Paljeniku. Kod turističke kuće na Panjama, 1630m/nm, udaljene  sat hoda od PD Paklarske stijene pridružio nam se naš vodič Vlado i zajedno smo krenuli prema vrhu na koji smo sretno stigli nakon cca tri sata hoda unatoč povremenoj kišici i gustoj magli koja nam je sakrivala ljepote Vlašića. Paljenik 1933m/nm je najviši vrh Vlašića, a uz njega , tu su još Vlaška Gromila, Pavo, Čavo svi blizu 2000 m/nm. Nakon kraćeg odmora i fotkanja kod raznovrsnih objekata na vrhu, krenuli smo makadamom prema planinarskom domu Devečani. U blizini doma i stijena nalazi se i izvor vode Devečani. Kako smo se približavali domu i vrijeme je postajalo sve bolje, pa smo mogli uživati u pogledu na ljepotu Paklarskih stijena, iz neposredne blizine. Fantastično i nezaboravno.

U toplini doma na Devečanima popili smo čaj, a zatim okrijepljeni i osnaženi krenuli natrag do doma na Galici na koji smo imali pogled svo vrijeme ali nam je do njega trebalo gotovo sat i pol. A činilo se tako blizu... U domu nas je dočekao fini topli grah koji su nam skuhali dragi domaćini. Nakon obilnog ručka, vrijeme do večere odlučili smo iskoristiti za kraću turu do kapelice Gospe Sniježne koja se nalazi na sat hoda od doma, u prelijepoj borovoj šumi. Iznad kapelice nalazi se, po našem mišljenju, najljepši od svih vidikovaca koje smo vidjeli na Vlašiću. Ljepoti pogleda doprinjelo je i vrijeme koje se konačno posve razvedrilo i nagradilo nas suncem. Našoj sreći, zadovoljstvu i uživanju u ljepoti prirode nije bilo kraja...  No, morali smo požuriti natrag do doma jer se već bližila večer. A čekala nas je i vlašićka janjetina za večeru... Nakon ukusne večere opet ugodno druženje s domaćinima uz razgovor, pjesmu i ples. U zahvalu domaćinima za pruženo gostoprimstvo poklonili smo im nekoliko originalnih rukotvorina, rad naših vrijednih planinarki organiziranih u sekciji Zanat–lije.

Nakon hodačkog drugog dana, koji i nije bio previše naporan, ali je bilo toliko vlage da smo smočili naše planinarske cipele, odlučili smo da treći dan izleta bude čisto turistički.
Nakon još jedne u nizu zajedničkih „obiteljskih“ fotografija, oprostili smo se s našim dragim domarom Botom i prijateljima iz Paklareva. Bilo je tu smijeha, suza, glume... jer domar Boto nije samo domar i planinar, već i predsjednik Izvornog folklornog društva Paklarevo s kojim putuje po raznim folklornim manifestacijama u Bosni i Hercegovini, a redovno gostuju i u Našicama i okolici gdje su stekli brojne prijatelje. Boto je ujedno i glumac amaterskog kazališta u Travniku, pa nas je uveseljavao svojim skečevima i dosjetkama.

Naša prva stanica bila je ski centar Babanovac, udaljen desetak kilometra od Galice. Nakon kratkog razgledavanja, nastavili smo prema Travniku. Još smo jednom s ceste pozdravili monumentalne Paklarske stijene i malo slikovito Paklarevo ispod njih.
Do skorog viđenja...!

U Travniku dočekao nas je naš vodič Vlado, koji je s nama proveo sva ova tri nezaboravna dana, te se ponudio da nas upozna sa znamenitostima ovog starog i značajnog grada. Posjetili smo Katoličku gimnaziju, Ali–begovu džamiju i Sahat kulu, Turbe vezira u centru grada, tvrđavu koja se uzdiže iznad vrela Plave vode, rodnu kuću nobelovca Ive Andrića i crkvu u kojoj je kršten, Šarenu džamiju i brojne druge, kao i stari dio grada koji je sačuvao svoju osobitost kroz nekoliko stoljeća.

Nakon razgledavanja i uživanja u kahvi i pivu u restoranima na Plavoj vodi, otišli smo u Novu Bilu, u motel Carousel, čiji je vlasnik naš vodič i prijatelj Vlado, ondje se počastili ručkom, malo podružili, a zatim se oprostili s našim domaćinima Vladom i Mijom uz želje da ponovni susret bude što prije – može i  kod nas u Slavoiji, ali ljepota Vlašića je bolji izbor, iako rado želimo ugostiti naše nove prijatelje s Vlašića.

Fotografije Željka Petrovića

Fotografije

P6200020-001P6200045-001P6200051-001P6200052-001P6200054-001P6200059-001P6200069-001P6200079-001P6200090-001P6210102-001P6210105-001P6210110-001P6210122-001P6210126-001P6210134-001P6210140-001P6210146-001P6210148-001P6210163-001P6220203-001