13. izlet 2. ciklusa obilaska SPP-a

Naše su odredište ovog vikenda bili Krndija i Papuk, blaga naše Slavonije te idealna mjesta za savršeni vikend.
Još jedna dionica SPP-a pred nama: Međa - Kapavac (kt-23) - Javor (kt-24) - Češljakovački vis (kt-25) - planinarski dom Jankovac (kt-28).
Oko šezdesetak planinara okupilo se u pola 7 na polaznoj točki. Prva je pauza bila u Našicama gdje smo doručkovali i popili kavicu. Na Međi smo bili oko 9 sati te smo nakon obiteljske fotografije krenuli našom današnjom dionicom.
Krenuli smo bržim tempom ne bi li se našli ubrzo u hladovini, ali nas je nekako sunce žarilo odmah ispočetka pa smo se ubrzo svi preznojili. Iako je danas bilo teško hodati zbog visoke temperature i velike vlage u dobrom društvu proleti vrijeme i vrlo brzo je došao Kapavac. Vodila se polemika je li Kapovac ili Kapavac? Premda je na pola planinarskih putokaza pisalo Kapavac, a na drugoj polovici Kapovac nismo razriješili do kraja ovaj misterij, ali danas je zasigurno bio „Skapavac“.
Svi su poželjeli napraviti par kvalitetnih snimaka sa vidikovca na Kapavcu sa kojeg se pružaju nezaboravni vidici, ali se nismo dugo zadržavali budući da se vidikovac njihao pa nikom nije bilo ugodno stajati gore i uživati u pogledu. Kapovac je najviši vrh Krndije, planine koja je prirodni nastavak Papuka. Vrh je, kao i cijela planina, šumovit, a na njemu se izdaleka nadzire televizijski odašiljač.
Nakon kratke pauze nastavljamo dalje prema Javoru i Češljakovačkom visu. Probijamo se kroz šumu svi znojni i mokri od vrućine i tražimo neku hladovinu za pauzu. Svi smo jedva dočekali Lovačku kuću kod koje smo napravili dužu pauzu za ručak i malo se odmorili. Vodiči kažu da nam je ostalo još 10 km do Jankovca. Dobro, bar smo većinu prehodali. Trebalo nam je danas puno više vremena za tu dionicu nego inače, zbog visoke temperature.
Nakon Lovačke kuće dolazimo do Češljakovačkog visa a potom se pored žičare spuštamo do samog Jankovca. Dolaskom na Jankovac sve je nekako postajalo ljepše i ugodnije. Vrućina je nestala, a naše je raspoloženje bilo još bolje. Vrhunac veselja je bio kad smo ugledali predivna jankovačka jezera. Taj raskoš zelenila i svježine sve nas je ostavio bez daha. I koliko god puta bila na Jankovcu uvijek volim ponovno fotografirati sve od reda ne bih li propustila tu ljepotu u bilo koje godišnje doba i iz bilo kojeg kuta. Do cilja smo došli malo umorni i iscrpljeni s bolovima u nogama, ali sretni što smo odradili kvalitetno još jednu spp-ovsku dionicu možda ne tako važnu, ali meni posebnu budući da mi je ova bila zadnja.
Povratak je uslijedio u 18.00 sati s pauzom u Našicama koja je postala važna kontrolna točka sa svrhom zaslađivanja naših trbuščića kvalitetnim slambošem.
Hvala našim brižnim i ljubaznim vodičima Nenadu Belaju iz HPD „Zanatlija“ i Vladimiru Đekiću iz HPD “Bršljan Jankovca“ na brizi, strpljenju, korisnim savjetima i svemu što su učinili danas za svoje planinare. Premda smo danas prehodali 21 km u znoju i prašini svejedno bih se ponovo odlučila na isto valjda zato jer planinarima nije bitna niti žega, niti kiša već samo ono što im priroda podari za najljepše uspomene i sjećanja.

Do nekog novog izleta svima srdačan pozdrav!

Valentina

Fotografije

IMG_9453 (Large)IMG_9457 (Large)IMG_9458 (Large)IMG_9460 (Large)IMG_9464 (Large)IMG_9471 (Large)IMG_9477 (Large)IMG_9479 (Large)IMG_9486 (Large)IMG_9487 (Large)IMG_9488 (Large)IMG_9492 (Large)IMG_9496 (Large)IMG_9497 (Large)IMG_9500 (Large)IMG_9501 (Large)IMG_9504 (Large)IMG_9508 (Large)IMG_9509 (Large)IMG_9511 (Large)