Izlet sekcije Sv Josipa Radnika na vrh Papuka

Nakon niza kišnih dana osvanuo je konačno i jedan prekrasan dan kao naručen za ovaj izlet.
Članovi HPD Zanatlija, točnije sekcija Sv. Josipa Radnika zaputila se na najviši vrh Papuka.

Polazak sa uobičajenog mjesta bio je u 7 sati. Napunio se autobus zaljubljenika u prirodu. Na naše veselje ukazalo se puno novih lica.
Uobičajena pauza za slastan doručak u Našicama gdje usput kupimo i naše današnje drage i iskusne vodiče te novopečene markaciste Ružicu i Željka Petrovića – stručnjake za markirane i nemarkirane staze Papuka.
Iskrcavamo se kod tzv. „Anđine barake“ fotkamo jednu obiteljsku i krećemo.
Put je lagan, šuma bujna i zelena, vrijeme toplo, čista uživancija. U koloni lagano jedan iza drugog se lagano uspinjemo i dolazimo do Ivačke glave - najljepšeg vrha Papuka i jednog od najljepših vrhova slavonskog gorja.
Dan je bio prekrasan pa nas je Ivačka glava podarila nezaboravnim vidicima preko Podravine sve do planine Mecsek u Mađarskoj, te preko Požeške kotline do bosanskih planina. S Ivačke se glave posebno lijepo vidi najviši vrh Papuka, na kojem je nepristupačan vojni objekt.
Naš cijenjeni predsjednik Vlado pobrinuo se i jako potrudio da probije sva ograničenja i da jedni od rijetkih skupina budemo danas gosti u inače nepristupačnom vojnom  objektu.
Ulazili smo polako s određenom dozom adrenalina, a vrhunac je bio kada se uplašena srna bježući zabila u Vladu i mene. Zezali smo se da je to krvoločna srna, vojno obučena, ali ona je bila toliko uplašena da je skoro polomila svoje krhke nogice na asfaltu.
Naši vojnici – domaćini priredili su nam okrijepu na čemu smo im zahvalni. Nakon odmora uslijedila je sveta misa u kapelici Sv. Leopolda Bogdana Mandića na kojoj smo se zajedno sa vojnicima pomolili za sve vojnike, planinare i naše bližnje.
Rastali smo se uz obećanje da ćemo ih ponovo posjetiti.
Nekoliko se planinara potom odvezlo vojnim vozilom do doma na Jankovcu, a mi smo se podijelili u dvije skupine. Jednu je poveo Bero makadamskom cestom prema Jankovcu, a većina je odlučila ponovno uživati hodajući kroz crnogoričnu šumu pa ponovo preko Ivačke glave prema domu Jankovac. U dom smo došli u pola 7 naveče umorni, ali sretni i zadovoljni. Bio je to veliki zalogaj za početnike. Svaka im čast na izdržljivosti. Ni dugogodišnji planinari se ne mogu pohvaliti da su se dva puta u jednom danu popeli na Ivačku glavu.
Probili ste led i sad ste naši planinari.
Premda je već bilo kasno dom je vrvio izletnicima i planinarima. Svi su pobjegli od gradske vreve te se odlučili sunčati i uživati u prirodnim ljepotama Papuka.
I tako je završio još jedan u nizu uspješnih izleta koji je svima ostavio lijepe dojmove. Umor u nogama i neizmjerno zadovoljstvo koje je naprosto sjalo na licima današnjih hodača, govorilo je puno više od tisuću riječi... Ne sjećam se kad me zadnji put uhvatio takav umor u autobusu da je glava sama padala. I na kraju kako to obično biva zahvala najzaslužnijima. Hvala Vladi Pavičiću što nam je omogućio pristup nepristupačnim dijelovima Papuka što će nam zauvijek ostati u sjećanju. Veliko hvala velečasnom koji je održao posebno dirljivu i lijepu svetu misu. Hvala Saletu koji je bio dežurni glasnogovornik te zabavljač te hvala planinarima početnicima koji su danas stavili na raspolaganje sve svoje atome snage te svima ostalima koji su svojom dobrom voljom uljepšali ovaj izlet. Drago mi je da sam dio ove neponovljive družine.

Do nekog sljedećeg izleta srdačan pozdrav!


Valentina

Fotografije

IMG_9299 (Large)IMG_9307 (Large)IMG_9315 (Large)IMG_9318 (Large)IMG_9320 (Large)IMG_9322 (Large)IMG_9324 (Large)IMG_9326 (Large)IMG_9328 (Large)IMG_9329 (Large)IMG_9330 (Large)IMG_9336 (Large)IMG_9340 (Large)IMG_9342 (Large)IMG_9347 (Large)IMG_9348 (Large)IMG_9353 (Large)IMG_9354 (Large)IMG_9360 (Large)ZP_1ZP_2ZP_3ZP_4ZP_5