S Lojzom oko Viljeva

Iako smo ovaj izlet prvobitno planirali  organizirati dan ranije, u subotu 28. veljače na dan osnivanja  ili svojevrsni rođendan „Zanatlije“ Osijek, izlet smo zbog obveza i na zamolbu jednog dijela izletnika  ipak pomaknuli na nedjelju 1. ožujka.  

 

U dogovoreno vrijeme u nedjelju u sedam sati ispred BILLE na Sjenjaku, okupilo se poveće društvo,  gotovo nas tridesetak planinarki i planinara „Zanatlije“ iz Osijeka. Nakon kratkog dogovora  tko će se s kim voziti smještamo se u  automobile i krećemo u konvoju od sedam automobila put Našica. U Našicama nezaobilazna pauza za kavu i tradicionalni burek, susrećemo prijatelje planinare iz Našica koji se okupljaju za odlazak na nedjeljni izlet. Mi nakon polusatne pauze nastavljamo u koloni dalje do Brodskog Drenovca, gdje nas čeka  naš Zdravko Ećimović -Lojza   domaćin i vodič današnjeg izleta. 

Iako nas je iz Našica ispratilo lijepo i sunčano vrijeme u Brodskom Drenovcu dočekuje nas tmuran, maglovit i poprilično prohladan dan.  Naš današnji domaćin Lojza osigurao je ključeve i otvorio nam vrata crkve sv. Dimitrija zaštićenog spomenika kulture s glagoljskim grafitima koji se mogu vidjeti na freskama u unutrašnjosti  i na kamenju ulaznih vrata i samim temeljima crkve  koji najvjerojatnije datiraju s konca 14 stoljeća mada ima teorija i da su nešto stariji. Nakon razgledavanja i fotkanja crkve krećemo dalje do Lojzine kuće gdje parkiramo naše automobile i započinjemo uspon do vrha i kuće Viljevo „baze“ današnjeg izleta.

 

Uspinjemo se polako boreći se s blatnom stazom nekih sat vremena sve do današnjeg cilja, Lojzine vinogradske kućice koja će s današnjim danom (nakon svečanog protokolarnog potpisivanja u ime korisnika HPD „Zanatlija“ Osijek i Lojze vlasnika i upravitelja ovoga objekta) i službeno postati planinarski dom „Viljevo“  HPD „Zanatlije“ iz Osijeka. Nakon kraćeg zadržavanja  i  postavljanja ploče sa „službenim“ nazivom objekta veći dio ekipe nastavlja s Lojzom dvosatno planinarenje, a manji dio nas ostaje ložiti i održavati vatru za današnji ručak: pečenu slaninu, kobasicu ili u slučaju Saše Pavičića - Saleta, pečenim kotletima na žaru.  Nekako u isto vrijeme ekipa je stigla s hodanja baš u trenutku kada  se nebo nad nama rastvorilo i ukazalo nam se priželjkivano sunce. Svi ushićeno komentiramo vidike s doma koje je dodatno obasjalo sunce i zaključujemo kako smo ovim izletom otkrili još jedan nama većini nepoznat i skriven dio Slavonije koji zaista treba vidjeti i dodatno istražiti i otkriti. Svi smo se razmjestili oko našeg novog planinarskog doma upijajući toplinu sunca, njih nekoliko nešto zimogrožljivih zavuklo se unutrašnjost doma i uz toplu peć veselo čavrlja. Naše druženje nastavljamo svečanošću potpisivanja ugovora o korištenju  planinarskog doma „Viljevo“ uz mnoštvo „povijesnih“ fotografija koje se trude gotovo svi napraviti i zabilježiti svojim mobitelima i fotoaparatima.

Ubrzo nakon ručka pada dogovor da  se spustimo do naših auta i svi zajedno odemo do eko-etno sela Stara Kapela. Nakon polusatnog spusta dolazimo do svojih auta, sređujemo svoje blatne cipele i opremu, pa se u  koloni odvozimo do Stare Kapele. Većini nas to je bio prvi posjet ovom eko-etno selu  pa s oduševljenjem  razgledavamo selo sa žalom što je sve zatvoreno i što smo u tom trenutku mi jedini gosti, ipak nekolicini grupe sa začelja pri povratku do automobila, jedan od seljana - domaćina, pokazuje svoje imanje i jedino su oni imali sreće vidjeti unutrašnjost jednog od imanja. Za rastanak još jedna putnička za kraj, još jedan pozdrav  i veliko hvala našem Lojzi uz dano mu obećanje da je današnji izlet tek početak jedne barem se svi nadamo uspješne suradnje koja ima svoju perspektivu. Na nama je sada da kreiramo nastavak i da uskoro s većom grupom dođemo do Lojze i do planinarskog doma „Viljevo“.


Vladimir Pavičić