Zapadnim grebenom na vrh Papuka

Na spomen ovog izleta pomislila sam „eto mi idealne prilike iskusiti napor kojeg do sada još nisam upoznala“. Prve snježne nedjelje svi smo uranili budući da je polazak bio u 6 h. Autobus je bio pun i ugodna atmosfera započela je prije samog svitanja. Nezaobilazna pauza u Našicama u kojima smo skupili snagu za dalje, a ujedno pokupili naše današnje vrijedne vodiče, Ružicu i Željka. Oni su se potrudili prethodno provjeriti, obići i obilježiti današnju stazu. Sišli smo iz autobusa na temperaturu u minusu uz sniježne padaline. Početak hodanja bio je u naselju Kamenski Vučjak 26 km sjeverozapadno od Brestovca na cesti Kamenska - Voćin. Krenuli smo od lovačke kuće Jelen gdje nas je dočekalo još nekoliko vodiča. Vremenska je prognoza bila u skladu s najavom pa se nismo puno iznenadili. Krenuli smo bržim tempom od očekivanog pa smo se na pauzi odmah poskidali. Ovogodišnje velike količine prvog snijega na Papuku su stvorile pravu zimsku idilu, a uspon na sam vrh pretvorio  se u pravi zimski uspon. Bilo je poprilično hladno i vjetrovito. Puhao je neugodan i hladan sjeverac na grebenu s jakim udarima. Što smo bili više vjetar je bio jači a mi smo se ubundali toliko da nismo mogli prepoznati jedni druge. Na vrhu nas je dočekala magla i sniježna vijavica. Prilično se teško penjati kroz sve dublji snijeg i proklizavati pri svakom koraku. Mi smo bili uporni. Ne biste vjerovali koliko nanosi snijega mogu biti duboki. Zanimljivo, iako smo različite kondicije , nismo se morali dugo čekati i složno smo stigli do vrha. Na vrhu – vjetar, hladnoća i magla. Promrzli, zadnjim snagama i ukočenim prstima ovjekovječili smo svoj uspjeh. Okrijepa je bila kratka. Prekinuo ju je jak sjeverac koji je ledio krv u žilama. Odmah smo nastavili spuštanje. Koliko je uspon bio težak, toliko je silazak bio zahtjevan. Zapravo bila je to nekima prava avantura. Hodali smo istim putem nazad po grebenu. Silazili smo brzo, ali oprezno i svako malo je netko od nas završio u snijegu ili na leđima ili na stražnjici, ali nije nas bilo briga. Posrtali smo, padali, ali nismo se dali! Kad smo se dokopali ceste opušteno smo hodali uživajući u sniježnoj idili kao iz bajke i to naravno iskoristili za fotografiranje. A na kraju – šećer! Lovci koji su taj dan bili u lovu dočekali su nas sa vatricom tako da smo okupljeni kraj toplog kamina čekali preostale da se skupe.
Zavaljeni u sjedala autobusa neki su odmah utonuli u san dok su drugi dijelili dojmove s izleta te se grohotom smijali. I još jedno iznenađenje u Našicama. Novogodišnje odbrojavanje na planinarski način povodom svih završenih ovogodišnjih izleta. Nazdravljali smo šampanjcem u ugodnom društvu pod vedrim nebom, posutim zvijezdama i nasmiješenim mjesecom. Što nam više treba?!
Mnogo smo toga naučili iz ovog uspona; prije svega planina, a posebno zimski usponi zahtijevaju dobru kondicijsku spremu i po mogućnosti više para rukavica i čarapa !!!! Lako se po snijegu na vrh popeti žičarom, ali snagom svojih vlastitih nogu – to je nešto sasvim drugačije. Danas smo svi bili hrabri i svima treba zahvaliti. Najveće zasluge pripisuju se organizatoru, Vladi Pavičiću, zatim našim vodičima Željku, Ružici i Mirjani koji su se potrudili obići trasu kojom smo hodali, vozaču autobusa koji nas je bez greške dovezao do mjesta s kojeg smo kretali i to cestama punim snijega kojima još nitko nije prošao to jutro te svima sudionicima izleta koji su imali volju i želju okusiti pravu planinarsku zimsku avanturu. Sve su to mala, sasvim obična srca, koja nas svojom smjelošću vode na nova i nepoznata mjesta. Te su nedjelje bili izbori na koje naravno nismo stigli ali sam sigurna da bi svi glasovali za jedno i to za planinu koja svoje najljepše strane spremi u naše pretince sjećanja. Današnju skladno utabanu bijelu stazu pamtit ću dugo. Radujem se ponovnom susretu sa srodnim dušama i svima želim sve najbolje povodom ovih bijelih i sniježnih blagdana!

Valentina

Fotografije

Damir_1Damir_2Damir_3Damir_4Damir_5Ber_1Kse_1Val_1Val_2Val_3Val_4Val_5PC280011-001PC280012-001PC280030-001PC280031-001PC280032-001