Izlet na Bjelašnicu i Treskavicu

05.-08.10.2013.g.

 

         Izlet u BiH od 05. do 08.10.2013. bio je u organizaciji HPD „Zanatlija“ iz Osijeka. Vođa puta i vozač kombija bio je naš iskusni i uvijek pouzdani Zoran Marković iz Belišća. Planinari-polaznici ovog izleta bili su (po redovima sjedenja u kombiju): Željka, Damir, Anica, Ljilja, Ksenija, Stanko, Irena i Bero (kojeg su pokupili u Županji). Priprema izleta bila je odlična kao i naši domaćini PD „Runolist“ Sarajevo, na čelu sa gospodinom Muhamedom Hadžiabdićem poznatijim pod imenom Hadžija. Uz njega, vodiči u planini bili su nam Vlajko i Slobodan.  Društvo su nam pravili i u planini i u njihovom klubu u Sarajevu, vrlo drage planinarke i planinari „Runolista“. Zadnju noć u Sarajevu spavali smo „po kućama“. Jedna grupa kod Hadžije a druga grupa kod gospođe Jovanke Damnjanović, inače dugogodišnje planinarke od koje smo saznali mnogo sadržajnih podataka iz prošlosti planinarstva Bosne i Hercegovine...

         Uz neke manje promjene plana koje smo dogovorili na terenu, sve drugo je bilo kako je i stajalo u planu izleta sa utanačenom satnicom za svaki dan. Nije bilo žurbe, ali ni kašnjenja jer je plan (u suradnji sa domaćinima) bio razrađen vrlo pažljivo, kao i odabir vodiča koji su se u praksi pokazali izuzetno stručnim, pažljivim, vrlo duhovitim i naravno odgovornim. Znači subota je bila predviđena za putovanje do Sarajeva sa obaveznim stajanjem u Zenici radi gastro specijaliteta kao što su razne pite, peciva i druge delikatese što izlaze ispod saća. U osunčano Sarajevo stigli smo sa radoznalošću kao da smo tu prvi put. Obilazak starog dijela grada. Baščaršija, bosanska etno kuća, Sahat kula, Miljacka, Latinska ćuprija, Gazi Husrev begova džamija, pravoslavna crkva, katedrala Srca Isusova i franjevačka bogoslovija a u istoj ulici slučajno navratimo u staro austrougarsko zdanje „Sarajevske pivare“ na kriglu tamnog točenog piva. Taman tamno za prije porcije ćevapa. Onda svijetlo. Potom odlazimo do društvenih prostorija naših prijatelja gdje nas čekaju planinari koji sa nama odlaze u planinu. Za spavanje je bio planiran planinarski dom „Bijele vode“- 1451m podno Bjelašnice.

No ispalo je da je dom pun, pa smo otišli do Tušila gdje smo se smjestili u posve komfornom domu „Vrela“ na 1210m n.v. podno same Visočice. Ugodno druženje prošlo je za čas i novo jutro je već pred nama. Izlazimo na startnu poziciju i pozdravljamo se sa planinarima iz „Zagreb-Matice“ koji imaju ovih dana slične izlete kao i mi. Naša današnja ruta je malo drugačija nego njihova iako idemo na isti cilj, vrh Vito-1960m. Vrijeme nam je bilo uglavnom sunčano sa malo oblačaka, bez hladnoće, tako da smo ove nedjelje imali sreću provesti 10 sati u visokom gorju gdje vidici razgaljuju dušu, a kišni oblaci putuju negdje dalje. U povratku sa ture odlazimo do kanjona Rakitnice, prelazimo potok i vratolomnom (ali kratkom) stazom idemo do kuda se može. Za nagradu kava (Slobin specijalitet na plinskom kuhalu) i kolači (Željkini moto keksi, ona pekla), pa kombijem nazad do našeg doma. Potom pivo na zraku, teleća juha, večernja toaleta, i druženje (malo smo umorni pa ne traje dugo).

Za ponedjeljak je bio dogovoren izlet na Treskavicu. Prebacili smo se preko Trnova (gdje smo obnovili sve potrebne zalihe provijanta za taj dan) do sela Turovi, od kuda smo krenuli na planinarenje. Prvih sat vremena šumskom cestom do doma „Sustavac“, a dalje kroz šumu i kasnije planinskim livadama punim borovnica do naših ciljeva, Velikog jezera i Crnog jezera. Iz daljine vidjeli smo vrh Čabu-2088m i Platno jezero a u povratku smo uz srušenu lovačku kuću prošli uz još jedno manje jezero. Danas nam je najviša točka puta bio prijevoj na oko 1820m. Posebno nas je impresionirala monolitna stijena vrha Oblik, kao i Zubovi. Ova tura trajala je 8 sati hoda. Vrijeme nam je dobro poslužilo. Tek par kapi kiše. I to vrlo, vrlo kratko.

Vračamo se do toplog doma gdje nas čeka B-kompleks sa gljivarskim specijalitetima. Još sat hoda do Turova i u Sarajevo stižemo po mraku, prvo u prostorije „Runolista“ gdje smo gosti.

Slobodan nam je svaki dan u planini kuhao kavu i čaj. Uz to je pekao kobasice, častio šljivom.

Vlajko Radoja na trenutke je znao biti i ozbiljan dok nas je sigurno vodio po minski opasnoj planini, no uglavnom nas je uveseljavao neiscrpnim vrelom viceva. Tu je i Zoki bio na svom terenu, pa dobrom raspoloženju nije moglo ništa sati na put (iako su tragovi medvjeda bili očiti). Sve ove dane provedene u dragoj nam Bosni imali smo planinarsko-edukativne minute. Naime, Hadžija je jedan od doajena bosanskog planinarstva, pa je svoje znanje i iskustva iz speleologije, topografije i planinarske etike prenosio i na nas. Naročito je bilo interesantno čuti kako je istraživao špiljski sustav Orlovača (16 km od Sarajeva u podnožju Romanije, selo Sumbolovac), a to je jedna od najljepših špilja u BiH. Posjetili smo ju u utorak prije povratka u Hrvatsku. Zadnje ćevape pojeli smo kao i uvijek u Zenici. I na vrijeme stigli kući.

Zadnju večer proveli smo uz dvije gitare i sevdah. Odlični pjevači i svirači. Prava planinarska fešta. Eh, tu je Ljilja došla na svoje jer zna sve tekstove, melodijski je sigurna u sebe a ne treba ni prevodioca. Dapače, sad se pokazalo da su njeni redovni odlasci na planinarenje u BiH imali višestruke koristi jer je naučila kako se što kaže. U „službenom“ dijelu programa bilo je darivanja, pozdravnih govora a kasnije i dogovora. Hvala vam na vođenju u planini, druženju u dolini gostoprimstvu u kotlini. Dođite nam u Slavoniju već slijedeći mjesec, kako reče Ljilja (i kao da sam nešto načuo: PD „Runolist dolazi u Kutjevo za Martinje).

Ovaj dio priče je neslužben. U domu „Vrela“ neki su spavali (mazili se sa domaćim mačkom), na Treskavici smo imali slijepog putnika, domaćeg avlijanera koji je sa nama planinario cijeli dan (i pojeo Zoranu iz ruksaka palačinke pa je kasnije otežano hodao, pas, ne Zoki), gospođu Barbiku sam prihvatio takvu kakva je (a ona je za 5+), i sve uz fraze „kad sam ja bio u Africi …“, „da li je netko za grožđe ?“, „ne diraj mi u moju sobu“ i „kad će Željka ispričati vic?“. Sa Damirom sam razgovarao, iako sam bio upozoren da čovjek ne razgovara, Irena i Stanko sjedili su pored mene (što ja tu mogu, netko mora i pored mene), a upoznao sam i Kseniju.

Hvala svima na svemu i domaćinima i gostima, jer ja sam i jednima i drugima bio „gost“.

Berislav Tkalac

Fotografije

1.Planine Sarajeva,auto karta (Large)2.Bijele vode-Vrela Tušila (Large)3.Vrela 1210m-Vito 1960m (Large)4.Turovi 920m -kota 1820m (Large)5.Orlovača na Romaniji (Large)Planine Sarajeva 052 (Large)Planine Sarajeva 055 (Large)Planine Sarajeva 061 (Large)Planine Sarajeva 101 (Large)Planine Sarajeva 142 (Large)Planine Sarajeva 159 (Large)Planine Sarajeva 200 (Large)Planine Sarajeva 204 (Large)Planine Sarajeva 224 (Large)